Ne
znam kako druge mame doživljavaju vrtić, ali ja zaista stresno ponekad. Meni je
to zaista nužno zlo. Kada ne radim ili mogu da provučem da mi sin ne ide u
vrtić, ja zovem mamu u pomoć.
Odlazak
ujutru mi je mučenje. Moram da ga budim i spremim na brzinu. Na svu sreću,
navikla sam se da uveče sve ispeglam i pripremim. Tamo ga preobujem, ostavim
sve na mesto i molim boga da ne počne da plače, tj. folira. Zna da sam na to
slaba. Manipulator mali. Više puta se dogodilo da se mužu raspekmezi, a suza
nigde, i on pozove moju majku i ostavi ga kod nje.
Dok
ga tamo u vrtiću „muče“, ja sam za to vreme na poslu i onda trk po njega. Juče,
eto, pošto sam na odmoru, provetrila sam i sređivala kuću i spremala hranu.
Kada idem po moje razmaženo, zaboravim sve probleme i nabacim najširi osmeh za
njega da ga vidi kada izađe iz sobice. Držim se onog što kažu dečji psiholozi,
da decu dočekamo nasmejani i da ih zagrlimo kao da se deset dana nismo videli.
Tada
uspem i neku reč da progovorim sa ljudima dok ga pustim da se izigra u
dvorištu. Inače, ja sam jedna od onih čudnih majki koje ne poznaju druge
roditelje iz grupe i ne druže se sa njima, niti idem na te radionice, jer
radim. Svaki put kada je roditeljski sastanak, ja sedim i čisto malo proćaskam
sa nekim koga znam, ali itekako primetim da ostale mame se poznaju i druže. Nemojte
pogrešno da me shvatite, ne pljujem ih, ali im prosto zavidim na njihovom
radnom vremenu i organizovanosti.
I
tako juče, dok sam stajala u trenerci i patikama, svezane kose, primetih tu
paradu majki. Videh nekoliko poznanica, koje idu sa posla i koje su stale da
porazgovaraju sa mnom. Te mame uvek možeš da prepoznaš po blago umornom izrazu
lica i šminki od jutra. Dok sam pričala sa drugaricom i čekala sina da se
izigra, krajičkom oka uhvatih mamu top modela. Crven kaput, štikla tanka, lokne
sveže, karmin, puder, sve top. Prilazi ona meni sva nasmejana i, iza svega te
nadogradnje, prepoznam školsku. Priča meni ona kako je do sada spremala ručak,
nezaposlena je i dalje i tako sve super bajno-sjajno!
Ostadoh
u šoku. Čekam muža da dođe kući i kažem mu da ove nedelje nema vrtića više, jer
sam na odmoru, a od sledeće nedelje on vodi sina u vrtić, jer mi je ozbiljno
poljuljano samopouzdanje i moram da sačuvam svoje zdravlje i psihu dok sam još
u cvetu mladosti.
Poljubac za moje dame!
Psihički se spremam za tu kindergarden-mommyarmy 😆😆😆 fizički ću stručno da ih izbegavam. 😄😄😄
ОдговориИзбришиHahaha. Nije tako strašno. Više preovlađuje naša vrsta, "nemajke".
Избриши